Single Blog

6 koraka kako zaustaviti uporni glas u glavi

Većina ljudi ima blisko iskustvo s onim glasićem u glavi koji nam se svako malo javi i pokušava sa nama o nečemu razgovarati. Rekla bih, uvjeriti nas da on zna što je za nas bolje .

Odakle i zašto dolazi taj dosadni a tako moćan glasić u tvojoj glavi?

Ako malo poslušate i obratite pažnju kada se on javlja, vidjeti ćete kao što sam i ja u početku primjećivala, da glasić dolazi u situacijama kada vas kritizira, podsjeća na nešto, uvjerava da nešto ne radite dobro. I kada ga pokušate isključiti, čini se prekidač jednostavno ne radi.

Zapravo, slušanje glasa u glavi nesvjesna je radnja pri kojoj ljudi nisu razvili naviku svjesnog razmišljanja i ne obraćaju pažnju na to zašto im se glas javlja već upadaju u zamku dijaloga s vlastitim mislima zaboravljajući da oni nisu ta misao koja im se javlja u glavi i s njom nemaju nikakve veze. Niti Oprah niti Buddha pa tako niti itko od nas, nije pošteđen „gosta“ u glavi, bez obzira na kojem se stupnju svjesnosti nalazili. Razlika je jedino u tome, što neki ljudi dopuste sebi nesvjesno vrtjeti film koji im glas donosi dok drugi ljudi prepoznaju da im taj glas uglavnom samo šteti i da sami odlučuju koje će misli vrtjeti te svjesno biraju one misli koje im koriste.

Najlakše ćemo razumjeti zašto nam se tako često događa šum u glavi, kada se pitamo zašto smo toliko samokritični prema sebi i još važnije znati, odakle ta samokritičnost dolazi?

Ako se malo vratite u djetinjstvo sjetiti ćete se kako vam je mama uvijek govorila: pokrij leđa, prehladiti ćeš se… obuj papuče, hladno je…

Danas kao odrasle osobe, kada više ne živite sa svojim roditeljima, često puta i dalje čujete ovaj glas u glavi. On dolazi iz sjećanja koje nosite iz djetinjstva i maminog glasa koji vas je uvjerio da ćete se razboljeti ako ne nosite šlape. Glas pak ne zna hoće li se u budućnosti ovo zaista dogoditi ali se javlja kao podsjetnik da je isto itekako moguće, jer ste to kao dijete povjerovale svojoj mami kao osobi koja zna što je za vas najbolje.

Dobar primjer je i sistem u kojem ste za (ne) pospremljenu sobu dobili kaznu ili možda čak nagradu (oni koji su rijetko spremali J ) pa danas kada vidite sebe okružene nered, iako umorne, čujete glasić: moram (iako zaista baš ništa ne morate ) pospremiti sobu. ( podsvjesno uvjerenje zašto mislite da morate, dolazi od onoga: mama će se naljutiti…) iako o tome više ne razmišljate,  vaše je duboko uvjerenje da morate pospremiti sobu iako je to samo misao koja nema veze s tim što ćete zaista učiniti. Imate izbor, pospremiti sobu ili ne, ali birate ono u čega vjerujete i što je vremenom postala vaša navika.

Kako zaustaviti glas u glavi?

Činjenica je da neki ljudi zaista dobro prepoznaju ovakve situacije, stoga ono što nam se događa, treba nam biti jasno, da je samo igra naših misli jer se nekome drugome u sličnoj situaciji to ne događa ili makar ako se događa, onda traje puno kraće. Dolaženjem do odgovora, što mi glas govori i zašto mi to govori, pomoći ćemo sebi razjasniti da glas dolazi iz prošlosti koja nema nikakve veze sa sadašnjim trenutkom i u konačnici ćemo moći otpustiti obrasce koji nam uopće ne koriste.

Postoji lista najdosadnijih saveznika glasa u glavi koji vam nikako ne koriste i koje biste za početak, trebali ukloniti iz svog rječnika. Prepoznajete li se u ovim izrazima?

“Ne mogu …”

“Moram…”

“Trebam.. jer…”

Pitate li se sada koliko su ovi izrazi uopće istiniti? Koliko ih često koristimo a da se pitamo jeli zaista istina da nešto ne mogu ili moram?

U većini slučajeva, shvatiti ćemo da nije. Prava istina bi bila, da u većini situacija možete ili ne morate, ono što mislite da ne možete ili morate,  samo je potrebno da malo detaljnije propitate sebe o razlozima :

zašto mislim da…?

Kada koristite izraz “ne mogu”, zapravo sebe ograničavate za nova iskustva i istraživanje vlastitih mogućnosti. Čovjek govori ono u čega vjeruje, dakle ako izgovarate da nešto ne možete, Vi u to zaista i vjerujete i time sebe programirate na program zvan limitiranje vlastitih mogućnosti. Po kojoj logici ljudi misle da će se njihovo tijelo  pokrenuti u smjeru da nešto napravi ako im um govori: ti to ne možeš? Neće se pokrenuti. Zašto? Zato što tijelo sluša naredbu uma.

Pogledajte malo oko sebe. Sve što vidite, netko je jednom mislio da može. Netko je mislio da ne može. Uspio je onaj koji je mislio da može. Znači da svi sve možemo i ne moramo, samo je pitanje hoćemo li u to povjerovati ili ćemo glasu u glavi, dozvoliti da nas zaustavi. Zvuči komplicirano ali ako pokušate, shvatiti ćete koliko je zapravo jednostavno. Najljepša je spoznaja u svemu, da ponavljanjem sebi da nešto MOŽETE ili NE MORATE, vremenom to postaje vaša nova istina.

Koristan način na koji već sada možete pokušati utišati glas u glavi:

  • zamijenite izraz „ja to ne mogu“  sa jednim od slijedećih:
  • Pokušati ću
  • Idem vidjeti da li bih mogao..
  • Želim moći..

pazite pri tome da ne padnete u zamku glasa koji će vam i pri samom čitanju ovog teksta reći nešto poput: da, ali…. međutim .. ipak… jer ćete pri tome odmah odustati.

Budite dosljedni, budite uporni. Vrijeme će i tako proći, pokušali vi nešto promijeniti ili ne. Niti jedna promjena nije laka, ali zapamtite: nije niti ne moguća!

Svi ljudi koji su uspjeli promijeniti i postići nešto u svom životu, znali su da moraju pokušati. Ili su uspjeli ili su nešto o sebi naučili.

Svi oni koji su odlučili biti neuspješni znaju da ne smiju vjerovati da MOGU i da ni u kom slučaju NE SMIJU POKUŠATI.

Hoćete li pokušati ili nećete, ovisi o vama, nema veze s diplomama i talentima već sa vašom i ničijom tuđom odlukom .

Henry Ford jednom je rekao: “Vjerujete li da možete ili ne možete, imate pravo!”

Pišite mi u komentarima kakvo je vaše iskustvo na ovu temu?

Comments (0)

Post a Comment

©2017 Maja Prović, Pro Action, obrt za poslovno savjetovanje, Rogićeva 44, 10000 Zagreb, OIB:18990875597