Single Blog

Moramo li nešto izgubiti da bismo potom naučili cijeniti?

Kada izražavamo iskrenu zahvalnost i ona postane naš životni stil, mi zapravo stvaramo pozitivnu energiju koja nam donosi sve više lijepih i pozitivnih iskustava. Zašto zahvalni ljudi imaju lijepe živote? Jer sa svojim zahvalnim stavom sva manje lijepa iskustva doživljavaju kao blagoslove učenja iz kojih su se iznjedrili pozitivni događaji u njihovom životu. 

Nekada sretnem ljude koji se žale na svoj život i rastužim se koliko nismo svjesni da uvijek imamo razlog osjećati se zahvalno za život koji nam je dan i u kojem imamo priliku ostaviti trag na živote ljudi kojima smo okruženi a i puno dalje. Koliko smo u pojedinom trenutku prisutni, jer zahvalnost je svjesnost sadašnjeg trenutka, možemo prepoznati u situacijama kada nas preplave osjećaji ljutnje, strahova, dramatiziranja i kritiziranja, jer su to trenuci u kojima smo izgubili povezanost sa zahvalnošću. Zbog uvjerenja koja smo putem stjecali, puno ljudi danas misli da zapravo niti nema na čemu biti zahvalno jer zahvalnost povezuju s materijalnim svijetom. Neki će čovjek koji živi u neimaštini, biti zahvalan na onome što imati znajući da uvijek postoji netko tko ima manje od njega, dok će drugi  u svom obilju, biti mrzovoljan i težiti onome što nema. Sva ljudska bol odraz je ljudske nezahvalnosti stoga je sposobnost da osjećamo iskrenu zahvalnost jedna od najvećih razina svjesnosti.

Jeste li sebi ikada postavili ovo pitanje:  

Osjećam li se uistinu zahvalno ili iskreno govoreći, zahvalim po navici jer su nas učili da je pristojno reći – hvala?

Zahvalnost je prekrasna onda kada dolazi iz srca i kada smo svjesni lijepih emocija koje u nama budi. Manje lijepa je onda, kada nam HVALA postane, reklo bi se tek pristojno ponašanje. To su oni trenuci kada se zahvaljujemo jer mislimo da „moramo ili trebamo“ i tada nismo u skladu sa svojim višim JA, već kroz nas nesvjesno djeluje ego koji nam govori da ćemo ovim činom u očima drugih ljudi izgledati u najmanju ruku fino i pristojno a to nije cilj zahvalnosti. Umjesto takvog poniznog oblika zahvalnosti koji bih nazvala „zahvalio sam iz pristojnosti“ shvatila sam da je puno bolje uopće se ne zahvaliti ako u svojoj percepciji ne vidim razloga za istim i da tim činom svoju energiju šaljem u jednom pozitivnijem smjeru.  

Kada se samo iz pristojnosti (neiskreno) zahvaljujemo za nešto, koliko mi uistinu tada volimo sebe? Zamislite koliko nisku vibraciju kreiramo takvom vrstom pristojnosti koja ogoljena nije ništa drugo nego nevidljiva licemjernost prema osobi kojoj se zahvaljujemo a zapravo u tom trenutku, jedini kome činimo štetu smo mi sami. Kreirajući emociju tako niske vibracije, mi smo samo poslali narudžbu svemiru da nam vrati natrag ono što smo naručili. Licemjernost i neiskrenost.

Osoba sam koja se voli igrati. Kroz igru smo radosni. Pogledajte djecu. Uvijek su radosna kada se igraju. Igra je svjesnost sadašnjeg trenutka. Jeste li se ikada igrali a da ste mislili na neki problem? Vjerujem da niste. U igri smo radosni a na vibraciji radosti je i zahvalnost. Naš ej zadatak samo doći na visoku vibraciju, stoga moja je preporuka što više se igrajte da biste bili radosni, jer kada ste radosni srest ćete zahvalnost. Budite i kreativni. Izmislite svoju igru zahvalnosti koja će vam pomoći da budete pozitivni i prisutni u trenutku kada se zahvaljujete na svim divnim blagoslovima koje imate, a osim toga, dovesti vas na vibraciju na kojoj je pregršt razloga na kojima možete biti još  zahvalniji. I ljepoti življenja nema kraja.

Možete čak osmisliti i mali ritual zahvalnosti koji će vam pomoći vratiti dobro raspoloženje i kada niste posebice raspoloženi jer u tom trenutku postati ćete upravo zahvalno raspoloženi dopuštajući pozitivnoj energiji da slobodno protječe kroz vas. Taj ritual može biti kratka pjesmica ili niz lijepih rečenica zahvale. Probudite kreativnost u sebi SADA.

Kako prepoznati iskrenu zahvalnost?

Kada vidim ljude oko sebe, odmah vidim koliko su zahvalni na onome što imaju. To vidim po tome jesu li istinski sretni. Ljudi uzimaju zdravo za gotovo život misleći da se podrazumijeva ustati ujutro i proživjeti još jedan dan. Vjerujte mi, bila sam na tom mjestu kada se jedan moj dan umalo pretvorio u zadnji. Tada sam shvatila da se život ne podrazumijeva, niti sutra, niti prekosutra i  da je sve što imamo ovaj trenutak SADA. Od tada gledam ljude. Oni koji su nesretni, uglavnom su nezahvalni jer im je sva njihova pažnja usmjerena na ono što u svom životu misle da nemaju i zbog toga su nesvjesni da i to što sada imaju, riskiraju da izgube.

Istinski zahvalnog čovjeka prepoznati ćete po tome što je radostan. On zrači onom spontanom radošću koju možete osjetiti kada vas obuzme toplina i nekakva dragost, dok ste blizu takvih ljudi. Bez ijedne izgovorene riječi, u očima ovih ljudi, ako ste na njihovoj vibraciji, vidjeti ćete sjaj i zadovoljstvo jer jednostavno ne možeš biti zahvalan i nesretan, to su dvije dijametralno suprotne vibracije koje po univerzalnim prirodnim zakonima, nikako ne mogu ići skupa.

Najlakši put ka zahvalnosti je onaj kada spoznate da sve što danas imate sutra možete izgubiti

Na svom putu osvještavanja sadašnjeg trenutka, shvatila sam da se niti jedna stvar koju danas imam u svom životu ne podrazumijeva. Nekako se ljudi prelako naviknu na blagodati koje im život daje s nekakvim uvjerenjem da će u tome uživati cijeli svoj život i nije ni čudo da takva komocija donosi udaljavanje od spoznaje da nam je upravo to što sada imamo dar na kojem možemo biti zahvalni. Posao koji se nekome podrazumijeva, netko drugi za takav posao moli. Isto je i s partnerskim, prijateljskim i ostalim odnosima. Da ne govorim o materijalnim blagodatima. Ne kažem da zahvalnost za ono što imamo treba brkati s malodušnosti prema sebi i ponizno zahvaljivati s osjećajem : nisam zaslužio a život me nagradio pa sam s toga duboko zahvalan. Ovdje govorim o zahvalnosti koja proizlazi o osviještenosti sadašnjeg trenutka i prolaznosti onoga što u tom istom trenutku imamo.

Znati ćete koliko ste svjesni po tome koliko ste zahvalni

Uvijek se iznenadim kada ljudi trebaju neko vrijeme, da bi promislili na čemu mogu biti zahvalni. Nije li život sam po sebi dovoljan razlog ?!

Kada biste svoj dan zaista počeli tako što biste se zahvalili na nekoliko stvari (ne mislim pri tome nužno na materijalne stvari) koje u svom životu imate i istinskom svjesnošću proživjeli taj trenutak, vidjeli biste koliko dan može izgledati radosno. Zašto je tome tako? Naš um programiran je da stvara navike. Ako svjesno radimo na tome, da kreiramo navike koje će nam pomoći da se dobro osjećamo zašto onda ne nadmudriti um i kreirati one navike koje nam donose vlastito dobro? Jedna od tih lijepih navika, koja nam doslovno može uljepšati život, je zahvalnost. Promatrajte sebe umjesto druge ljude. Promatrajte kakve osjećaje u vama budi zahvalnost? Predivne, dala bih se kladiti. Zahvalnost je emocija visoke vibracije i nije mudrost primijetiti kako nam dolazak na visoku vibraciju život boja u vesele boje. Konkretno to bi značilo, da na visokim vibracijama na kojima se nalazi zahvalnost, radost, oduševljenje.. mi zapravo susrećemo iste takve ljude, primjećujemo da taj poslovni slučaj i nije tako nerješiv kako nam se isprva činilo i odjednom vidimo da ljudi koji su nas do sada živcirali, imaju svoje vrline koje do sada nismo vidjeli jer smo vibracijski ostali na frekvenciji mana iako su vrline vrištale „primijeti me i ja sam tu!“ Kada vam je teško osvijestiti zahvalnost za sve ono što u ovom trenutku imate, partnera s kojim dijelite vrijeme, djecu s kojom objedujete …pitajte se što bi bilo da bez toga ostanete? Kako biste se tada osjećali? Zahvalnost će se probuditi u trenutku. Za mene je zahvalnost svjesnost ljepote trenutka, jer kada trenutak prođe, ono što će nam ostati je upravo sjećanje na taj trenutak. Pa vas sada pitam, želite li se sjećati trenutka u kojem ste se stalno svađali, brinuli, ljutili na svoje nadraže ili trenutka u kojem ste svjesno i zahvalno proživjeli sve ono što ste tada uz njih imali?

Ako se zahvaljujem znači da primjećujem. Ako primjećujem u sadašnjem sam trenutku.

U neprekidnoj potrazi za više i bolje, ljudi propuštaju vidjeti ovo SADA, a propuštanjem SADA, zapravo propuštamo ŽIVOT. Zahvalnošću obogaćujemo svoj život jer je emocija zahvalnosti energija visoke vibracije i vraća nam se u onom obimu u kojem ju dajemo. Zar ne bismo svi bili zadovoljni i zahvalni da vidimo jako puno toga na čemu iznova i iznova možemo biti zahvalna. Upravo je u tome ključ.  Kretati se putem u kojem nam je zahvalnost životni stil i ne samo onda kada nam stvari idu od ruke već i onda kada se pitamo zašto su nas snašli toliko veliki izazovi. Ali i ako ne vidite razlog sada, vjerujte mi kada vrijeme prođe i osvrnete se iza sebe, shvatit ćete da vam je upravo taj najveći izazov zbog kojeg ste strahovali, žalili i proklinjali, pomogao da otpustite nešto za što ste bili vezani a to otpuštanje dovelo vas je do prekrasnog mjesta na kojem ste danas i na kojem možete reći: sada znam da je bilo s razlogom i Bogu hvala da je bilo upravo tako …

Moja bilježnica zahvalnosti

Uzmite svoju bilježnicu zahvalnosti. Podijelite ju na 5 segmenata svog života:

  1. Misli i emocije
  2. Ljubav i partnerstvo
  3. Odnosi s ljudima
  4. Novac i karijera
  5. Zdravlje

U svakom segmentu života svaki dan nabrojite ono na čemu ste taj dan mogli biti zahvalni.

Rečenicu svakako započnite sa ZAHVALAN/NA SAM…

Na kraju tjedna, pročitajte sve svoje zahvalnosti i promatrajte kako se osjećate dok ih čitate. Sada taj osjećaj zapamtite, neka postane vaša nova misao. Misao će preći u naviku i obojati vaš život veselim bojama. S takvim mislima se budite i s takvim mislima idite na spavanje. Život će vam poprimiti puno ljepši smisao.

I ne zaboravite se igrati. Budite zahvalni za taj trenutak koji imate a svemir će ispreplesti svoju energiju sa vašom i  bogato vas nagraditi obiljem takvih i još ljepših trenutaka.

 

 

Comments (0)

Post a Comment

©2017 Maja Prović, Pro Action, obrt za poslovno savjetovanje, Rogićeva 44, 10000 Zagreb, OIB:18990875597